|
[ˈvɪək(ə)l], US: [ˈviːək(ə)l] rzecz.  | |
|
| posp. |
vozilo; prevozno sredstvo |
| chem. |
nosač; rastvarač; razblaživač; vezivno sredstvo; sredstvo za prevoz robe ili ljudi |
| farb. |
tečni deo boje (vezivo i razređivač); vozilo (automobil, autobus i dr.) |
| foto. |
prizma za skretanje (zrakova) |
| lotn. |
naprava |
| przen. |
prenosnik; nosilac; posrednik |
| ropa / r. |
nosilac (sredstvo); otapalo; prijevozno sredstvo; prijevozno vozilo |
| techn. |
saobraćajno vozilo; kola |
|
|
vehicle [ˈvɪək(ə)l], US: [ˈviːək(ə)l] rzecz. | |
|
| ekon. |
instrument; sredstvo |
| poligr. |
nosač pigmenta; vezivo (za boje) |
|
|
| praw. |
vozilo (lat. vehiculum) |
|
|
| praw. |
motorno vozilo; transportno sredstvo |
|
| Angielski tezaurus |
|
|
vehicle [ˈvɪək(ə)l], US: [ˈviːək(ə)l] rzecz. | |
|
| lit. |
In literature, the term vehicle refers to the technique by which an author achieves her purpose. For example, chilling diction could be identified as a vehicle to depict a murder scene. |
| skr. |
vhcl |
| wojsk., logist. |
A self-propelled, boosted, or towed conveyance for transporting a burden on land, sea or through air or space. (FRA) |
| wojsk., skr. |
veh; vh |
|
|
| techn., skr. |
vehs |
