interrogate | |
gen. | ispitivati |
law | saslušavati; formalno saslušavati; ispitati; ispitati na policiji; ispitati osumnjičenog na policiji; ispreslišati |
node | |
astr. math. | mesto preseka |
bot. | čvor |
comp., MS | čvor; čvorište |
IT | lokacija u strukturi stabla koja ima veze sa jednim |
med. | čvorić |
tech. | tačka sticanja; stecište; tačka grananja |
| |||
upitni; ispitivanje | |||
| |||
ispitivati | |||
saslušavati; formalno saslušavati; ispitati; ispitati na policiji; ispitati osumnjičenog na policiji; ispreslišati; pitati; postavljati pitanja; preslišati; preslušavati; raspitivati se; saslušati; unakrsno ispitati (lat. interrogare) |
interrogating : 1 phrase in 1 subject |
Computers | 1 |