dismiss | |
gen. | otpustiti; raspustiti |
comp., MS | obustaviti |
dismissed | |
law | isteran s posla; najuren s posla; odbačen; odbijen; raspušten; razrešen |
from | |
gen. | iz inostranstva; od; iz; po; o; s |
the | |
gen. | odredeni član koji često označava imenicu; što... to; što vise... to više |
army | |
fig. | mnoštvo; čopor; jato |
| |||
otpustiti; raspustiti | |||
obustaviti (To reject or turn off a system notification such as a reminder, a new message alert or an alarm) | |||
dati otkaz; dati otkaz radniku; demantovati; isterati iz službe; izbaciti iz službe; lišiti službe; najuriti s posla; ne uvažiti; obustaviti; odbiti; oterati; oterati s posla; otkloniti; otpisati; otpustiti s posla; poricati; pustiti na slobodu; razrešiti; smeniti; smeniti s dužnosti; udaljiti; udaljiti s posla; ukloniti | |||
dati voljno; odbaciti; ne uvažiti (ideju, predlog) | |||
| |||
isteran s posla; najuren s posla; odbačen; odbijen; raspušten; razrešen; koji je dobio otkaz | |||
voljno! | |||
English thesaurus | |||
| |||
to let go, to refuse to give further hearing to a case in court; terminate legal action involving outstanding charges against a defendant in a criminal case |
dismissed : 111 phrases in 3 subjects |
Economics | 1 |
Law | 107 |
Military | 3 |