|
[kən'dɪʃ(ə)n] n | |
|
gen. |
uslov; stanje; prilika |
econ. |
uslov iz ugovora |
law |
bitna odredba ugovora; bolest; klauzula; kondicija; oboljenje; odredba; okolnost; položaj; pozicija; rezervacija; sindrom; situacija; status; stipulacija; tužba za povraćaj |
|
|
econ. |
propozicija |
law |
pozadina; propozicije |
|
|
gen. |
usloviti; postaviti uslov; odredivati; odrediti; zahtevati; propisati; regulisati; dovesti u dobro stanje |
amer. |
uslovno upisati godinu studija |
busin. |
ispitati |
comp., MS |
stanje (The state of an expression or a variable (for example, when a result can be either true or false, or equal or not equal)) |
law |
zahtevati (lat. conditio; condicio) |
photo. |
klimatizovati |
|
|
gen. |
okolnosti; prilike; stanje; uslovi |
chem. |
režim |
|
English thesaurus |
|
|
abbr., polym. |
cond. |
mil., abbr. |
cnd; cond |
tech., abbr. |
condtn |
USA |
Those variables of an operational environment or situation in which a unit, system, or individual is expected to operate and may affect performance. see also joint mission-essential tasks; A physical or behavioral state of a system that is required for the achievement of an objective (JP 3-0) see also joint mission-essential tasks |
|
|
progr., abbr. |
C |
|
|
law |
Certain things that someone has to do, or not do, to be released |