| environ. |
spilja 1. podzemna šupljina s pristupom sa kopnene površine ili iz mora, koja se često nalazi u vapnenastim područjima i na stjenovitim obalama. 2. prirodna šupljina, komora, odnosno uleknina koji vodi ispod površine zemlje, uglavnom u vodoravnom ili kosom smjeru. Ona može biti u obliku prolaza ili galerije, njezin oblik djelomično ovisi o zajedničkom uzorku ili strukturi stijena, a djelomično o vrsti procesa koji su uključeni u njezino iskopavanje. Tako špilje koje su izdubile podzemne rijeke mogu biti drugačije vrste, i mogu biti znatno veće, od morskih špilja koje nastaju zbog djelovanja erozije morskih valova. 3. prirodni podzemni otvoreni prostor, uglavnom s vezom prema površini, dovoljno velik da u njega može ući čovjek. Najčešći tip špilje nastaje u vapnencu, rastvaranjem (1. Podzemna votlina, ki je dostopna s kopenskega površja ali morja, pogosto najdena na apnenčastem območju in kamnitih obalah. 2. Naravna razpoka, prostor ali niša, ki vodi pod zemeljsko površje, ponavadi leži v vodoravni ali rahlo nagnjeni smeri. Lahko ima obliko hodnika ali galerije, njeno obliko pa delno določata kamninska sestava in procesi, katerim je izpostavljena. Tako je jama, ki jo izoblikuje podzemna reka drugačna in se obenem močno razlikuje od tiste, ki je rezultat erozije morskih valov. 3. Naraven podzemen odprt prostor, v večini primerov povezan s površjem in dovolj velik, da lahko vanj vstopi človek. Najpogostejši tip jame nastane s korozijo apnenca) |