| environ. |
špilja; spilja 1. podzemna šupljina s pristupom sa kopnene površine ili iz mora, koja se često nalazi u vapnenastim područjima i na stjenovitim obalama. 2. prirodna šupljina, komora, odnosno uleknina koji vodi ispod površine zemlje, uglavnom u vodoravnom ili kosom smjeru. Ona može biti u obliku prolaza ili galerije, njezin oblik djelomično ovisi o zajedničkom uzorku ili strukturi stijena, a djelomično o vrsti procesa koji su uključeni u njezino iskopavanje. Tako špilje koje su izdubile podzemne rijeke mogu biti drugačije vrste, i mogu biti znatno veće, od morskih špilja koje nastaju zbog djelovanja erozije morskih valova. 3. prirodni podzemni otvoreni prostor, uglavnom s vezom prema površini, dovoljno velik da u njega može ući čovjek. Najčešći tip špilje nastaje u vapnencu, rastvaranjem |
